Što nam govore građani kroz nalaze velikog društvenog istraživanja o okolišu?

Sudjelovali smo u velikom društvenom istraživanju o stavovima i mišljenjima građana o zaštiti okoliša, klimatskim promjenama i energetskoj tranziciji u Republici Hrvatskoj koje se provodi svakih deset godina, a proveo ga je Institut za društvena istraživanja u Zagrebu u suradnji s Društvom za oblikovanje održivog razvoja.

Zanimljivo, prošli smo kroz najtoplije desetljeće u povijesti mjerenja, u kojem je globalna znanstvena zajednica nastavila upozoravati na brojne negativne posljedice klimatskih promjena nastalih kao posljedica ljudske aktivnosti, ali javnost u Hrvatskoj ne doživljava temu okoliša važnom u odnosu na neke druge teme. Štoviše, čak je u padu na popisu najvažnijih tema u odnosu na 2011. godinu.

Očito je da imamo nedovoljno znanja o uzrocima problema u ozbiljno narušenom stanju prirode, okoliša i klime te povezanosti uzroka i posljedica našeg djelovanja i načina života. Bez zdrave prirode i okoliša koji su nam resursna osnova za sve što radimo, jedemo i „trošimo“ te bez podnošljive klime nema zdravih ljudi, radnih mjesta, naprednog društva i gospodarstva.

Sad ili nikad!

Klimatska kriza ozbiljno ugrožava našu sigurnost, zdravlje i budućnost života ljudi na Zemlji, no važno je znati da još uvijek postoji razdoblje, doduše kraće od 10 godina, u kojem možemo djelovati kako bi zaustavili porast emisija te ublažili učinke negativnih promjena i prilagodili se onome što više ne možemo promijeniti. Sada je „it’s now or never“ trenutak kako ga zovu svjetski znanstvenici, trenutak za zaustavljanje emisija, rapidnu dekarbonizaciju u sektorima energetike, industrije, zgradarstva i prometa te prije svega, prilagodbu i drastičnu promjenu, transformaciju načina na koji živimo, radimo, jedemo i proizvodimo hranu, učimo, putujemo, trošimo… Biolog u meni podsjeća da se izraz transformacija ili metamorfoza koristi za proces preobrazbe iz jajeta preko stadija ličinke, gusjenice i kukuljice u leptira. Upravo tako drastičnu preobrazbu moramo proći i mi kao društvo.

Tko će to napraviti?

Pa svi mi, ljudi, građani, vi i ja, zajedno, ali uz jasan signal i vodstvo onih koji odlučuju. I baš zato je jako važno imati i pravilno iščitati što nam govori ovakvo sociološko istraživanje stavova i mišljenja javnosti o zaštiti okoliša, klimatskim promjenama i energetskoj tranziciji u Hrvatskoj. Ovo su naši ljudi, naši stavovi i naše polazne točke, to je društveni kapital kojim raspolažemo za preobrazbu koju moramo provesti mi, vi i ja. Mi kao građani, kao profesionalci, eksperti, političari, načelnici, javni djelatnici, nastavnici, poljoprivrednici, umjetnici, trgovci, umirovljenici, liječnici, novinari, direktori, graditelji, roditelji… popis je beskonačan jer svi smo dio priče.

Što nam govore građani kroz nalaze ovog istraživanja?

Pred vama je sažetak, cjelovit istraživački izvještaj dostupan je stranici metar.door.hr, a ja izdvajam tri meni najznačajnija uvida:

1. Javnost u RH ne doživljava temu okoliša važnom u odnosu na neke druge teme. Štoviše, čak je u padu na popisu najvažnijih tema u odnosu na 2011. godinu. Ono što je većini važnije je gospodarstvo, siromaštvo i zdravlje.Ovo nam govori dvije stvari – da se u Hrvatskoj potvrđuje trend zanemarivanja tema okoliša u javnom prostoru te nedovoljno poznavanje i povezivanje uzročno-posljedičnih veza između prirodnih resursa kao gospodarske osnove i uspješnog društveno-ekonomskog razvoja. To nam govori podatak da je SAMO 2.4% građana prepoznalo okoliš i klimatske promjene kao problem, dok su u stvarnosti pitanja narušenih prirodnih resursa i klime te njihovi negativni učinci i posljedice u podlozi svih drugih društvenih problema koji su više na ljestvici prioriteta građana, a to su gospodarstvo, zdravlje, siromaštvo. Bez zdrave prirode i okoliša koji su nam resursna osnova za sve što radimo, jedemo i „trošimo“ te bez podnošljive klime nema zdravih ljudi, radnih mjesta, naprednog društva i gospodarstva.
2. Uočljiv je značajan porast udjela ispitanika koji su vrlo zabrinuti pitanjima okoliša u odnosu na istraživanje iz 2011. godine, no istovremeno i pad svjesnog odgovornog ponašanja prema potrošnji resursa – vode i energije. Problemi s odlaganjem otpada i klimatskim promjenama prepoznati su kao najvažniji okolišni problem u Hrvatskoj koji će imati loš utjecaj na nas. Ovi podaci nam ukazuju na povećanu svjesnost da imamo problem, ali i nedovoljno znanja o njegovim uzrocima i povezanosti s onime što radimo i kako živimo. I s time imam „mali“ problem. Najznačajnija promjena u svakodnevici ispitanika se u odnosu na 2011. godinu uočava u dvostrukom povećanju broja oni koji odvajaju materijal za recikliranje. Mogu reći „napokon!“, ali to nije nešto čime se treba hvaliti jer to jest i treba biti normalna praksa svima, kao što je to u Europi redovna praksa još od 90-tih godina prošlog stoljeća! A i to je mnogima čisto umirivanje savjesti, ljudi misle „Recikliram, to je dovoljno što činim za prirodu, klimu i okoliš“ što je daleko od istine. Dodatno, odvajanje otpada koje mnogi zovu „recikliranje“ to zapravo nije, već je samo prvi korak prema mogućem recikliranju materijala koje u Hrvatskoj često izostaje jer nam tokovi otpada nisu zatvoreni ciklusi. S druge strane recikliranje i nije pravo rješenje jer je energetski i procesno zahtjevno, pravo rješenje je izbjegavanje nastajanja otpada, ali to je jedna zasebna i složena tema. Ono što zabrinjava, a reflektira se i u prvom pokazatelju gdje se vidi da građani ne smatraju probleme okoliša prioritetnima u odnosu na druge (gospodarstvo, zdravlje, siromaštvo), jest da su drugi oblici svjesnog odgovornog ponašanja prema potrošnji resursa u padu u odnosu na naše ponašanje prije deset godina! I to – štednja vode u domaćinstvu, štednja energenata, smanjena vožnja automobilom.
3. U hrvatskoj javnosti i dalje prevladava mišljenje da su klimatske promjene podjednako uzrokovane i prirodnim procesima unatoč tome što se znanstvenici slažu oko toga da su klimatske promjene kojima svjedočimo posljedica ljudskog utjecaja. Znanstvene spoznaje su napredovale, a mi smo ostali „skeptični“ unatoč podatku da je svaka treća osoba u RH bila jako pogođena ekstremnim vremenskim pojavama i njihovim posljedicama u posljednjih godinu dana, dok je istovremeno nas dvije trećine ovim pojavama bila donekle pogođena. Dakle svi smo ih osjetili, a svaki treći od nas jako. Ovo je poraz našeg sustava znanosti, obrazovanja, istraživanja, ali i komunikacije istih i na neki način „pobjeda ravnozemljaša“ te ukazuje na izostanak primjerene razine razumijevanja uzroka i štetnih posljedica klimatskih promjena koji bi bio sukladan znanstvenom razumijevanju. Jedan od očitih uzroka jest izostanak edukativno-informativnih sadržaja i kampanja u hrvatskom javnom prostoru, kako bi se mnoge znanstvene spoznaje u području proučavanja klimatskih promjena učinile razumljivijima široj javnosti. Zato smo ovo istraživanje i nazvali „Izgubljeno desetljeće“.

Imamo li moment i kritičnu masu?

Meni je zanimljivo to da je zabrinutost javnosti za pojave u okolišu i činjenica da smo svi jako ili donekle bili pogođeni negativnim posljedicama promjena, dobra osnova za zajedničko djelovanje, prostor za gradnju dijaloga, kokreaciju politika za čiju provedbu ćemo osjećati odgovornost i dogovor oko pronalaženja rješenja koja ćemo biti spremni provesti. Tim više što je u odnosu na 2011. godinu, istraživanjem u 2021. godini zabilježen veći broj ljudi koji smatraju da im nije teško napraviti nešto značajno za zaštitu okoliša. I na kraju – građani smatraju da u zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena u Hrvatskoj najmanje čini Vlada te gospodarski i industrijski subjekti, ali očekuju od Vlade, lokalnih vlasti i gospodarstva da budu predvodnici u energetskoj tranziciji.

Isti ti građani smatraju da u istom tome najviše čine ekološke udruge, no unatoč prepoznatosti njihova rada istraživanjem je ustanovljena vrlo niska stopa članstva u organizacijama i udruženjima koji se bave zaštitom okoliša, te čak i niža razina sudjelovanja u organiziranim djelovanjima usmjerenih prema zaštiti okoliša u odnosu na 2011. godinu – samo 1% stanovnika Hrvatske su članovi organizacija zaštite okoliša, a njih 3.2% sudjeluje u nekim oblicima organiziranog djelovanja. Koliko je to, oko 120.000 ljudi? Za usporedbu, udruga „Naš Hajduk“ ima više od 78.000 članova. Što se čeka?

***

Projekt METAR do bolje klime (Mreža za edukaciju, tranziciju, adaptaciju i razvoj) sufinanciran od strane Europske unije iz Europskog socijalnog fonda te Ureda za udruge Vlade RH. Nositelj projekta je Društvo za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), uz partnere Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), Sveučilište u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER), Grad Zagreb, Udruga za promicanje ekološke proizvodnje hrane, zaštite okoliša i održivog razvoja „Eko-Zadar“, Brodsko ekološko društvo-BED, Terra Hub, Udruga Zelena Istra, Forum za slobodu odgoja, Institut za političku ekologiju i Zelena akcija. U okviru projekta osnovana je Mreža za pravednu i niskougljičnu tranziciju koja se sastoji od znanstveno-istraživačkih ustanova, obrazovnih ustanova, neprofitnih i profitnih organizacija, organizacija civilnog društva, jedinica lokalne i regionalne samouprave te tijela državne i javne uprave i ostalih dionika čiji je cilj promicanje načela uključivog, pravednog i niskougljičnog razvoja.