Možemo li disati punim plućima?
Što se vidi, a što ne vidi jer je previše sitno, što smrdi, ponekad peče za oči i u grlu, a što boli, kako to znamo, što mjerimo…?
Na tribini u Novinarskom domu održanoj 9. travnja 2026. otvorili smo Pandorinu kutiju pitanja o onečišćenju zraka u Hrvatskoj.
Bio je to nastavak serije razgovora s novinarima i stručnjacima o klimi i klimatskoj krizi, započete u prosincu, u suradnji sa Zborom novinara za okoliš Hrvatskog novinarskog društva. Ovim tribinama želimo “raspakirati” kompleksne teme kako bi ih bolje razumjeli i bolje se nosili s izazovima, radili na rješenjima – uz pomoć stručnjaka i znanstvenika te kako bi ih novinari odnosno mediji bolje prenosili. I to na način koji ne hrani senzacionalizam, katastrofičnost, strah, rezignaciju, ignoriranje, međusobno okrivljavanje i poricanje pravog stanja stvari, već na način koji ukazuje na uzroke i rješenja oko nas, na moguće načine jačanja otpornosti i prilagodbe, jača svijest o mogućnosti i potrebi djelovanja, potiče suradnje i zajedništvo.
Cilj razgovora na tribini bioje staviti temu kvalitete zraka u fokus javnosti kroz jasne, pouzdane i provjerljive informacije: što danas znamo o kvaliteti zraka, kako je mjerimo i tko je prati, kakve su posljedice zagađenja zraka na zdravlje i što se konkretno poduzima, a gdje su propusti u sustavu i odgovornosti te konačno, kako se zaštititi.
Zašto tema kvalitete zraka ili što povezuje zrak i klimu
Uzročnici onečišćenja zraka su isti oni izvori viška emisija – procesi izgaranja fosilnih goriva u prometu, industriji i ložištima/grijanju u zgradama.
A učinci na naše zdravlje se isprepliću i često su u sinergiji odnosno međusobno se pojačavaju: ranjive skupine toplinskih valova npr. su iste kao za povećano zagađenje zraka – stariji, bolesni, djeca, radnici na otvorenom. Onečišćenje zraka povezano je s porastom brojnih kroničnih bolesti, poput raka te srčanih i respiratornih bolesti, a može i ozbiljno pogoršati postojeća zdravstvena stanja. WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) procjenjuje da je onečišćenje zraka odgovorno za oko 6,7 milijuna smrti godišnje, a povezuje se i s nepovoljnim ishodima prije i nakon poroda te neurološkim stanjima poput demencije.
Tema je opsežna, a trik je što se o njoj nedovoljno javno razgovara, građani su nedovoljno ili samo parcijalno informirani, a ovlasti, nadležnosti i odgovornosti rasute su po različitim institucijama pa se čovjek lako „izgubi u prijevodu“.
Predstavnike nekih od nadležnih institucija imali smo kao goste u panelu, redom:
Za temu mjerenja parametara, praćenja stanja i analize, bili su to
- Darijo Brzoja, načelnik Sektora za kvalitetu zraka Državnog hidrometeorološkog zavoda RH; i
- doc. dr.sc. Silvije Davila, prof, Znanstveni suradnik sa Zavoda za higijenu okoliša Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada ili kraće IMI, koji je referentni laboratorij za mjerenja lebdećih čestica i njihovog sastava.
Za temu relevantnih zakonskih propisa i odgovornosti:
- Mario Stipetić, ravnatelj Uprave za klimatsku tranziciju Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije; i
- Jagoda Munić, pomoćnica pročelnice Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje Grada Zagreba.
Za temu utjecaja na naše zdravlje:
- doc. dr. sc. Bruno Cvetković, dipl. san. ing., zamjenik ravnatelja, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“; i
- Ivica Belina, predsjednik Koalicija udruga u zdravstvu.

Na problemu se radi, moglo bi bolje, potrebno je više, a građane ne treba podcijeniti
Nije da se ne radi na rješavanju problema, ali trebalo bi više i potrebno je vrijeme da se promjena (nabolje) pokaže i u mjerenjima. Više koordiniranih akcija, više projekata i ulaganja u sistemske promjene, više edukacija i komunikacije s građanima. Jako je važno i zato ističemo, građane ne treba podcjenjivati i svesti na savjete „nosite maske i ostanite u kućama“.
Građane treba više uputiti, educirati i informirati kako bi prihvatili promjene koje donose rješenja koja često i nisu popularna, poput zona ograničenog prometa ili možda potpune zabrane prometa u centru grada; ili zamjene peći i goriva u kućanstvima. Ili da se više koriste javnim prometom, hodaju i izbjegavaju kratke vožnje. Sade drveće umjesto asfaltiraju parkinge pred kućom.
Zatim… Odlagališta otpada, emisije i imisije, priča za sebe. Industrijski pogoni, nova priča. Energetska obnova i elektrifikacija, prilika.
Za informaciju, podatke sa svih mjernih postaja koja prate parametre kvalitete zraka, ali i vode, tla, količine peludi i meteorološke uvjete za područje grada Zagreba možete pronaći na Ekokarti čiji je nositelj nositelj Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, uključuje Grad Zagreb i suradničke ustanove Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada i Državni hidrometeorološki zavod.
Za informacije o kvaliteti zraka u Hrvatskoj, ovo su korisni izvori:
Državna mreža praćenja kvalitete zraka te na stranici DHMZ-a
Ili portal kvalitetazraka.hr – nezavisni projekt koji koristi službene podatke Agencije za zaštitu okoliša (AZO).
Briga o čišćem zraku s manje emisija ujedno je i briga o klimi i zdravlju planeta i ljudi
Nemoguće je nabrojati sve aspekte kvalitete zraka, teme i pitanja o kojima se na tribini razgovaralo, ali jedno je sigurno. Radi se o nama, našem zdravlju, našim izborima i odlukama. O našoj upornosti od institucija zahtijevati pomake i akcije, informacije i zaštitu. Od nadležnih odgovornost.
Svi dišemo isti zrak i želimo da bude čist. Moramo više pričati javno i glasno o problemu kako bi ubrzali korake prema rješenjima jer se ona neće dogoditi sama od sebe.
I na kraju, hvala Zboru novinara za okoliš i moderatoru Milanu Koštri, Panda komunikacije, svim panelistima i panelistici, sudionicama i sudionicima tribine, hvala novinarkama i novinarima – lijepo je vidjeti punu dvoranu i puno ruku s pitanjima!
A posebno hvala na interesu i dolasku učenicima i učenicama grupe predmeta ŠIZ Prirodoslovna škola Vladimira Preloga iz Zagreba i njihovoj nastavnici Kseniji Banović. Ovo je postavilo važan benchmark za sve nadolazeće tribine i razgovore – treba i važno je uključiti mlade i njihova kritička promišljanja, pitanja i potragu za odgovorima.
Nastavit ćemo ovu suradnju jer previše je važno da bi slegnuli ramenima i šutjeli.
*izvor naslovne fotografije: HND